Samopomoć je definirana kao sposobnost bolesnika da sam nauči prepoznati simptome bolesti,
da sam kontrolira uzimanje medikamentozne terapije, te je spreman suočiti se s fizičkim i psihič-
kim posljedicama kronične bolesti i sukladno tome mijenjati životni stil. Samopomoć obuhvaća tri glavna područja: edukaciju, društveno učenje i kognitivno-bihevioralnu terapiju.Edukacija se provodi usmeno, te preko pismenih letaka. Danas se smatra da ovaj način pristupa bolesniku nije dostatan da bi bolesnik učinkovito promijenio svoje ponašanje.
Intervencije koje se baziraju na društvenom učenju predstavljaju učenje ponašanja preko pona-
šanja drugih koji boluju od iste bolesti. Tehnike koje se koriste su tehnike rješavanja problema te
tehnike dostizanja ciljeva Kognitivno-bihevioralna terapija temelji se na promjenama osjećaja i mišljenja tijekom bolesti. Tu spadaju specijalne tehnike kao što su biofeed-back i relaksacijska tehnika, kognitivno restrukturiranje i objektivni odmak od bolesti te poticanje aktivnosti i participacije u društvu.
Debljina je poznati faktor rizika za razvoj OA, pogotovo kukova i koljena. Klinički je dokazana učinkovitost smanjenja tjelesne težine na smirenje simptoma OA koljena, dok isto nije potvrđeno u OA kukova.
RADNA TERAPIJA
Нема коментара:
Постави коментар